Ako priča Aureliana Buendije, nezaboravnog junaka Sto godina samoće, počinje pred streljačkim vodom, sjećanjem na dan kad ga je otac prvi put odveo da vidi led, za Césara Airu, šestogodišnjeg pripovjedača Airina “autobiografskog” romana, sve počinje u sličnim okolnostima, danom kada mu je otac kupio prvi sladoled. Od te briljantne epizode nadalje dramatični, zavodljivi humor obilježava svaku etapu ove priče o odrastanju: djetinjstvo u malom gradu, iskustvo škole i bolnice, odnos prema jeziku i odnos s majkom, prijateljstvo i izdvojenost, delirij izmišljanja, i vječnu, neprekidnu igru… od leda do sladoleda i nazad. U vrtlogu događaja koje nam u romanu Kako sam postao redovnica na svoj neusporedivi način nudi César Aira pustolovina “pričanja o sebi” bit će dovedena do svojih krajnjih granica — anegdota će postati avantura, avantura bajka, a bajka — naposljetku — legenda.
