Ivan Mažuranić (1814.-1891.) je jedna od najvažnijih osoba u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Bio je pjesnik, jezikoslovac, političar i veliki reformator. Od 1873. do 1880. bio je hrvatski ban, prvi ban pučanin.

Kao književnik poznat je po svom povijesnom epu Smrt Smail-age Čengića iz 1846. godine, koji se smatra najvažnijim djelom Hrvatskog narodnog preporoda i vrhuncem hrvatske književnosti 19. stoljeća. Ep dramaturški efektno opisuje suvremene događaje u susjednoj Crnoj Gori, smrt hercegovačkog tiranina Smail-age. Mažuranić priča univerzalnu priču o prolaznosti sile, pravdi, slobodi i pobjedi dobra nad tiranijom. Djelo je doživjelo više od 150 izdanja i prevedeno je na nekoliko stranih jezika.

Osim Smail-age i dopune Gundulićevog Osmana, Mažuranić je objavio samo 35 izvornih pjesama, uz nešto prijevoda. U rukopisnoj ostavštini sačuvano je također samo nekoliko pjesama, koje, budući strog prema sebi kao i prema drugima, te visokih kriterija, nije objavio. Za neke pjesme, razlozi neobjavljivanja su i politički (epigrami koji se odnose na suvremenike). Kao protivnik prioriteta jednog narječja, koristio je i jezik svog rodnog kraja (Hrvatsko primorje), uz književni jezik koji se u to doba formira. Pjesme objavljene za života «sviđale su se suvremenoj publici i donijele mu pjesničku slavu, mnogo prije Čengić-age.» (Milorad Živaničević).

Govor Ivana Mažuranića u Saboru 13. prosinca 1886