Nemanja upadljivo nije govorio o svom ocu Zavidi: govorio je o „dedovini“, a ne o „očevini“; „dedovinu“ je opisao kao propalu, a njenu obnovu pripisao je svojoj „mudrosti“ i „trudu“. Na taj način zaboravu je „prepustio“ podatak da je njegov otac za naslednika odredio prvorođenog sina Tihomira. Naglašavanje da je vlast proistekla iz „nebeskog autoriteta“ svojstvena je onima koji su na vlast došli silom, a ne pravom.