ukradem sve što mi je u domašaju a iole vredi, ali s godinama sam suzila vidike. Na svom vrhuncu pružala sam usluge klijentima kojima su parfemi fetiš ili koji su opsednuti njima. Muškarcima koji imaju sve. Ženama koje ne prihvataju odbijanje. Za bogataše je čitav svet otvoreno tržište. Šta ne možeš da kupiš, platiš nekome da ukrade. Torbarila sam ukradenu robu sa zadnjih sedišta svojih limuzina, lica skrivenog koprenom čipkanih ruža. Mažnjavala sam lukovice lala i retke orhideje, krijumčarila začine sa stranih pijaca u naborima svilene haljine. Godinama sam bila žena kod koje ideš kada želiš da potrošiš bogatstvo na etar i mehuriće.
Ili miris leptira.
Ploča je stala, te se Zoi vraća do fonografa. Vraća iglu na početak žlebova, i opet svira ista pesma. Ona ponovo seda u fotelju naspram mene