Krajem 18. stoljeća dva se mlada Nijemca laćaju mjerenja svijeta. Jedan od njih, Alexander von Humboldt, probija se kroz prašumu i stepu, plovi Orinocom, na vlastitome tijelu ispituje otrove, broji uši na glavama urođenika, uvlači se u jame, penje na vulkane i susreće morske nemani i ljudoždere. Drugi, matematičar i astronom Carl Friedrich Gauss, koji život ne može zamisliti bez žena, pa ipak čak i usred prve bračne noći iskače iz kreveta kako bi zabilježio neku formulu, uspijeva dokazati da je prostor zakrivljen ne napuštajući zavičajni Göttingen. Dvojica se susreću samo jednom, u Berlinu 1828., ostarjeli, slavni i pomalo osebujni. Daniel Kehlmann sa suptilnim humorom opisuje život dvaju genija, njihove čežnje i slabosti, njihov ples po žici između poruge i slave, propasti i uspjeha. Mjerenje svijeta profinjena je igra činjenicama i fikcijom, rijetko maštovit, snažan i bridak filozofski pustolovni roman.
