Bojana

Doktore Brojer, ovaj sat je bio prekratak. Ja sam nezasita i hoću još Vašeg vremena.

Mogu li da sa Vama prošetam do Vašeg hotela?”

Ova izjava je Brojeru zazvučala smjelo, maskulino; ipak, sa njenih usana činila se ispravnom, spontanom - kao prirodan način na koji bi ljudi trebalo da govore i žive.

No, jedna od mojih granitnih rečenica glasi: ’Postani ono što jesi.’ A kako da neko otkrije ko je i šta je bez istine?”

Koliko sam od života propustio”, zapita se, „samo zbog toga što nisam uspijevao da gledam? Ili sam gledao, a nisam vidio?”